Moja prva rodjendanska torta

Zapravo je mali znak paznje za nekog ko je to zasluzio, tj zasluzila. Radi se o zenskoj osobi koja je zasluzila mnogo vise od cherry torte. Kad samo pokusam nabrojati sve one torte i kolace koje sam pojela kod nje, pizze i lazanja.... i jos mnogo toga ( inace je dobra kuharica), pa kutija sladoleda (nakon koje nisam mogla da pricam).
Ova moja torta to sve ne moze zamijeniti, ali se vremenom valjda oduzim.
Ona je cherry lady, otud i ova torta sa visnjama. Sve je kod nje od visnje, parfem, labelo, kada pije pije "od visnje", tako potrazim neki recept koji sadrzi visnje, pa znam da ce je to obradovati.

Nisam nesto spretna u kuhanju, cak sam je pitala za par savjeta, nije imala pojma sta joj se sprema. Bar sam tako mislila do sinoc, dok nisam iznijela tortu ispred nje i ocekivala ono "aaaaaaaaaa", nije toga bilo, samo suze. Nije mi rekla da je znala da spremamo tortu, al je eto po mnogo toga pretpostavila ( da sad ne nabrajam sve moje izvale koje su me odavale).
Nije meni sto sam ja konacno napravila tortu, niti sto je torta donekle ispala dobra ( vele da je ukusna, mada estetski tako ne izgleda), nego sto je iznenadjenje uspjelo ma koliko ga ona ocekivala. Ovako: "Meni najbolja i najdraza torta ikada...imala je od koga nauciti, ali sve moje padaju u vodu pored ove",  tako kaze, ja se slazem u ovome "najbolja" jer je i meni najbolja koju sam ikad  napravila, a u ovome da sve njene padaju u vodu, da mozda nakon sto ih ja probam, a da pri tome nije navijacka neka.  

Ne bih sad ovdje opisivala svu muku koju sam osjetila dok sam napravila tortu, cak i  poslije kada je nasla svoje mjesto u frizideru, samo  cu  otkriti da sam ocekivala da se istopi. Ne znam zasto, moram je pitati za savjet, ona vjerovatno zna gdje sam pogrijesila. I tako uglavnom se pojela moja torta, kako su svi jeli vidjelo se da je ukusna i njima ne samo meni. Cak se i dragom svidjela sto je bio jos jedan test provjere ;)
Eto Mimi moja sretan ti rodjendan jos jednom....VT

PS: pokusaj crtanja cvjetica je u pitanju, nikakvi brojevi!

Javno priznanje

Imam problem sa tjelesnom kilazom, ne moram sad spominjati tacne cifre, ali svakako moram da  sam davno presla granicu normale, cak I koji kilogram tolerancije. Znam tacno I od cega je sve to, svako zna, svako ko se druzi sa mnom. I svima je vec normalno postalo kada iz torbe izvucem cokoladu, plazmu ili nesto drugo jestivo, a slatko .  Nisam secerni bolesnik (hvala Bogu) niti ikakav ovisnik o slatku ( iako to neki misle).

Moj problem nije samo slatko, moj problem je i kasna glad, koja me uhvati evo bas u ovo vrijeme (ali na tu glad uvijek pojedem cokoladu ili nesto drugo sweet). Nikad nisam obicavala jesti kasno, nikad nisam bila ni gladna kasno. I veceras dok su svi gledali utakmicu i jeli kokice, ja pisem ovo i jedem slatke kockice.

 Nikad nisam imala 60 kilograma, zadnjih godina sam prava mrsavica (dokaz da fakultet dotjera kilazu), nakon sto sam se vratila  kuci i maminoj kuhinji, vratila sam svoju  standardnu kilazu, pa je samo zaobisla u sirokom luku i popela se na par kilica vise.

 Ne jedem fast food, ne jedem cips i grickalice, ne pijem gazirano, ne pijem pivo….moj jedini problem je secer.

   I dok je vecini jedina vecerasnja muka ko ide u finale Lige sampiona, meni je muka  izreci ovo sto imam….ali :

Sada se pred mojim roditeljima, pred momkom, svim priajteljima  i prijateljicama javno odricem svakog slatka koje mi ponude ( sem mozda Mimijeve Kinder torte) i ne samo ponudjenog slatka, nego i onog koje sam do sada kupovala, odricem se  kolaca  i torti, odricem se kompota i kocki, odricem se, teska srca, sladoleda L muko moja kako cu bez sladoleda L

I eto nemam ja sad vise sta da kazem, sem da sanjam, da zamisljam slatko od tresanja koje Cana pravi, one kocke koje pravi strina Enisa, mamin kompot sa narandzama i pudingom od vanile, one visnje iz kompota u Mimicinom kolacu…..i svako Mimijevo slatko….sve je to sad samo slatko od snova…..

Njeno velicanstvo...ZENA

Danima slusam pricu o jednoj zeni, zeni koja je okupirala mastu mog prijatelja. Slusajuci njegova kukanja, jadikovanja, a ponekad i radovanja, tek shvatih koliko je ljubav komplikovana, zapravo ne ljubav, nego zena.
Zena je tema nasih svakodnevnih razgovora i nema ispijene kafe a da se ona ne spomene. I ne zato sto volimo da pricamo o njoj, ili sto nemamo drugih tema, nego pokusavamo da je  razumijemo.

Covjek se zaljubi gledajuci je iz dana u dan, zena se zaljubi slusajuci Balaseve stihove izrecene iz njegovih usta. I sve bi bilo super da zena nije zena, tj da nije tacno onako kako muskarci kazu da zene ne razumiju.
A o cemu se zapravo radi? Radi se o tome da ona ne zna sta zeli, mozda i zna, al nece da kaze. Kaze ona njemu jedne prilike “ daj da ovo prekinemo”, a vec sljedeca recenica je “volim te”. I voli  ga, vjerujem u to, nisu to male rijeci, i da nije tako zena ih ne bi izgovorila.  A zasto onda zeli da prekine sve to, niko ne zna, nit hoce da kaze. Ma ne zna ni ona vjerovatno. Pa kaze “ prevarit cu sebe, srce nudi vise no sto moze".
A ja kazem da “zena ima dva proljeca. I to jedno rano drugo kasno proljece. Hocu reci da zena dva puta ljubi, prvi put nesvjesno i idealno, drugi put zarko i strastveno. Prva ljubav je jaca i njeznija, a druga iskrenija i dublja. Od jedne se moze izlijeciti, a od druge ne. Prva oprasta i dopusta sve, a druga samo ljubi".
A koje joj proljece dodje on, moj prijatelj, ne znamo.

Da on nije Romeo, kako ga ja zovem, i da je ne cuva na dlanu, da joj ne poklanja svu svoju paznju, mozda  bi se ona vise trudila oko njega, a njena osjecanaj ne bi bila sadrzana u dvije rijeci, nego u mnogo djela i dokaza tih rijeci i osjecanja. Al opet mozda, jer zena je to, s njom se nikad ne zna.
A ja poznata feministkinja podrzavma je, sta god da je u pitanju, ima ona neke svoje razloge, koje niko ne zna…ipak je ona zena.
Izvini druze, ti ces se vec snaci nekako…znam to.

Knjiga s posvetom

Kao i svako uzivam u poklonima! Mnogo sam ih dobila. Hvala Bogu svi me dobro znaju pa mi poklanjaju samo ono sto volim. Znaci nikad, ali bas nikad se nisam razocarala u poklon. Iako se poklonu ne gleda u oci, iako je od srca, sta cu, ja ga posebno proucim. I tako prije par dana dobijem najbolji poklon ikada.

Knjiga! Neko bi rekao knjiga kao knjiga, i ja bih rekla, jer nije prva knjiga koju sam dobila kao poklon. Ali opet kazem, hvala Bogu pa me dobro poznaju. Ova je posebna, i to iz vise razloga. Dobila sam je od nekog koga volim vise od cijelog svijeta, i ko me voli, dobro malo manje, al me voli.

Posebna je jer je sa posvetom koja glasi ovako: "Mnogo pjesama je napisano o tebi, bar kad ih ja slusam o tebi su, ali ne znam da li si znala da ima knjiga napisana o tebi i tvojim zivotnim navikama."

Posebna je po svom nazivu, koji kako kazu opisuje mene. I to sa tri rijeci: eat, pray, love. 

Posebna je jer je od posebne osobe, meni posebne, s posebnim znacenjem u mom zivotu. 

Jos uvijek je nisam procitala, nisam ni pocela ( nemam vremena). The New York Times kaze da je to "zapaljiva mjesavina inteligencije, duhovnosti  i jezicke raznovrsnosti, skoro neodoljiva". Iz mnogih drugih opisa zakljucila  sam da je knjiga odlicna. Da li cu se pronaci u njoj kao sto su me drugi pronasli, vidjet  cu. Znam do sad da sam se pronasla u zadnjoj rijeci naslova : voli. I da volim sto je poseban, i sto zna kako da me ucini sretnom. I opet hvala za knjigu, i hvala za sve...znam, znam da se ne trebam zahvaljivat...al red je ;) 3 words: I love you!