Stvoreni za ljubav

Iz naslova bi se moglo zaključiti da je tipa Ponos i predrasude, ali kad sam počela da čitam vidim američki stil, tipično. Svaka priča američkog stila je sa glavnom junakinjom novinarkom, ili u ovom slučaju spisateljicom ljubavnih romana. Zar u Americi nema, recimo medicinsih sestri, ili sportskih tipova djevojka kojima Coco Chanel ne predstavlja primarnu stvar u životu? Priča se iznenada okrene i vrati u starije doba, i sasvim drugi kontinent, tačnije u viktorijansku Englesku. Taj dio priče je zanimljiv ( meni je zanimljiva svaka priča koja potiče iz tog doba i sa tih prostora), ali ne traje dugo. Naša glavna junakinja tone još dublje, odlazi u doba kraljice Elizabete I. Taj dio je tipičan sapunicama: spletkarenje radi razdvajanja dvoje mladih koji se vole, manipulacije tuđim životima, zamjena novorođenčadi... U ovom dijelu imamo scenu iz Romea i Julije, i još jedan dokaz da ljubav ili pobjeđuje sve nedaće na ovome svijetu, ili ćemo nastaviti zajedno na drugom svijetu. Taj dio knjige je najduži, iako pomalo dosadan, u jednom trenutku nisam znala kako je priča počela, zaboravila sam Ameriku i 1994., zaboravila sam spisateljicu ljubavnih romana i Noru vidovnjakinju.
Stvoreni za ljubav je povijesna knjiga sa opisianim detaljima života u tom periodu, zatim pozicije žene, i pohlepe muškaraca kojima je bilo bitno da imaju zdravog nasljednikam i mnogo sluškinja koje bi mogli iskoristiti onda dok im je žena i blaženom stanju.
Utrećem dijelu smo opet u vriktorijanskom dobu, gdje naša glavna junakinja (sa svoja tri lika, tri uloge i tri života) završava ono zbog čega u sadašnjosti ne može da nađe srodnu dušu. Napokon, četvrti dio, srodna duša, sadašnjost i realnost. Naša draga spisateljica ipak upoznaje svoju srodnu dušu, za 5 minuta ga upoznaje, za 5 minuta mu kaže da ga voli, on nju takođe. Ovo je navodno knjiga za ozbiljne čitatelje u godinama, čarobna romansa, ali zar bajke nisu na dječijem odjelu.
Iako mi se knjiga nije svidjela, ipak ima dijelova koje bi izdvojila. Ali, nije mi jasno kako sam mogla da je poredim sa Ponos i predrasude, zar se Jane Austin može porediti sa bilo kim?

- Svi su oni uvjereni da svaka žena u svom životu želi muškarca. Trebale bismo im pokazati da su u krivu i vladati svijetom bez njih. No, tada bismo imale svijet pun ružnih, dlakavih žena, a tko bi to želio gledati? 
- Postoje trenuci kad zdrav razum nema nikakve veze sa životom....