Muhammed s.a.w.s. je rakao: "Sigurno će Carigrad biti osvojen, pa divan li je vojskovođa taj čovjek i divna li je ta vojska koja će to ostvariti". Sultan Mehmed Drugi nadao se da je on taj vojskovođa, vjerovao je da će osvojiti Carigrad. U napadu na Konstantinopolj najvise se bojao za nedužne ljude u gradu, tražio je od imperatora da mu mirno preda grad, jer nije htjeo da bude tiranin. Kako se imperator borio do zadnje kapi krvi vođena je velika borba.
Vrijeme će proći, ovi događaji će izgubiti važnost na požutjelim stranicama historije, a možda će ih nekočak i potcjenjivati. Ali, možda će se pojaviti i pametni historičari, oni koji će shvatiti strasti i boli vas dvojice imeperatora. Možda če neki veliki pjesnici, u čijim srcima titraju tajne svijeta, pokušati objasniti kako je drama iz ovih ana nadmašila junačke priče. Na njima je i da okolnosti u kojima si ti morao djelovati objasne budućim generacijama, u kojima će većina ljudi vjerovati da ni jedan grad niej vrijedan prolijevanja ni kapi ljudske krvi. Možda će tada oni koji te nazivaju ubicom shvatiti da ti nije bio cilj puko osvajanje.
Tako je Konstatinopolj pao pod Osmansku vlast, tako je Aja Sofija postala džamija, tako je 29. maj 1453. upisan kao historijski datum o kome se priča vijekovima i o kome će se pričati dok je svijeta. Kiša je tog dana bila kao blagi bol u srcu. Blistala je poput milijardi sitnih dijamanata u magli, koja je obavila nepomični dan kao paukova mreža srebrene boje.
Tako su u Evropu prognani mnogi umjetnici, bježeći od sablje sultanove. Sa sobom su prenijeli mnoga znanja i vještine, te tako razvili mnoge nove pravce u umjetnosti. Tako se svijet počeo razvijati, a Osmanlije krenule u stopu sa razvojem i počele da šire svoju teritoriju, i nameću svoju kulturu i vjeru. Bitno je napomeuti da SultatFatih nije ikoga prisilio na nešto, tako ni na vjeru. Ostavio je slobodu vjernicima druge vjeroispovijesti, starosjediocima, ali i mogućnost prelaska na Islam. Tako je, 1463. došao i do Bosne, do drugog velikog poduhvata koji je obilježio njegov život. A na samom ulasku u Bosnu usnio je san:
Poslije klanjanja sabah-namaza sultan Fatih pozvao je jednog derviša da mu rastumači san:
"Sanjao sam hazreti Ebu Bekra..."
- Čestiti Sultane, lijep si san usnio. Lijep. Hazreti Ebu Bekr bio je , iznad svih vrlina koje ga čine uzorom vjernima, bogat i spreman na odricanje od svog bogatstva. Lahko je protumačiti tvoj san. Došao si u bogatu zemlju, u zemlju koja će i biti bogata i koja će se odricati svojih bogatstava.
"Sanjao sam i hazreti Osmana..."
- Čestiti Sultane, ljepota Tvoga sna se upotpunila. Hazreti Osman bio je, iznad svih svojih vrlina kojima se uče vjerni, odan pobožnosti. Lahko mi je protumačiti i ovaj dio sna. Došao si u zemlju u kojoj će zasjati svjetlost islama i odanijih vjernika neće biti nigdje na dunjaluku.
"I sanjao sam hazreti Aliju..."
- Čestiti Sultane, Tvoj san se primiče vrhuncu lijepoga. Hazreti Alija, uza sve vrline koje će nadahnjivati generacije vjernih do Kijametskog dana, bio je veliki gazija. Nimalo nije teško rastumačiti ni ovaj dio tvoga sna. Allahovi podanici u zemlji u koju smo došli bit će među najvećim ratnicima koje će Dunjaluk poznavati.
"I nisam sanjao hazreti Omera..."
- Čestiti Sultane, sunovraćuje se tvoj san o ovoj zemlji. Hazreti Omer, uza sve osobine koje su ga učinile halifom i činit će ga uzorom muminima dok je Ovoga svijeta, iznad svega je bio pravedan insan. Bosna će biti i bogata, i pobožna, i zemlja gazija, ali u njoj nikad nije bilo niti će ikad biti pravde.( internet izvor)
I tako u Bosnu uđe narod islamske vjeroispovijesti i raširi ovu vjeru na Bošnjake, a kako je to lijepo opisao Antun Hangi: Bosanski musliman većinom je visoka uzrasta, širokih plećiju i jakih mišića. On je ponosan, kao i zemlja u kojoj se rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junački hod, bistar pogled i visoko čelo.
Nema komentara:
Objavi komentar