petak, 22. ožujka 2013.

Srce na teren

Možete nas dijeliti, možete raskomadati zemlju Bosansku, al srca ne možete izvaditi. Kad zmajevi izađu na teren Bilino polje treperi, srca luđači udaraju, a Bosnom behar probehara, ljiljani zamirišu, legende ožive.
Ljudi ne znam za vas, al ja bih plakala od sreće kad vidim svu ovu plavu žutu oko sebe....Bosna je ponosna zemlja, ponosni su njeni građani. Pitam se zašto danas nije praznik, zašto moram na predavanja, kad nisam sposobna misliti ni našto drugo sem na onu okruglu stvar koja se kotrlja od noge do noge naših zmajeva, do vrha, dok ne zatrese mrežu mitskih Grka, i odjek bh fanatikosa koji se čuje sve do Atine.
Pišem ovo u busu za Tuzlu, a drhtim, tresem se od emocija i nekog lijepog osjećaja, tresem se kao grčka mreža što će se večeras trest uz Božiju pomoć i trud naših igrača. I upravo dok pišem spremaju se navijači, prolazi i mlado i staro, i žensko i muško, idu put Zenice da daju podršku Papetu, Džeki, Misketu i ostalima.

Niko nema druge riječi, druge želje osim da je večeras Bosnom behar probeharao, i bez obzira na rezultat Bosna ostaje prkosna i ponosna.
Večeras vrijedi ona: da se i za malo može reći mašala, i sigurno je da nogometna groznica koja trese sve nas, cijeli dan, utiče na to da se osjećamo kao jedno ( bar večeras).

Sad bih ja "raspalila" priču o: Bosna je ovakva , Bosna je onakva, al nema vremena za patriotske teme, srce je već na terenu  da zaigra zajedno sa igračima, dok oni igraju nogama mi ćemo im pomagati srcima.

Sretno zmajevi, sretno navijači, sretno Bosno!