utorak, 30. travnja 2013.

Prvomajski uranak

Nek se zna da je sutra ispod ona četiri bora, gore na putu prema Zlači, moje mjesto. Ja sam to još lani rezervisala, pa vi koji ćete baš baš uraniti ne približvajte se mome mjestu. ;)
Šalu na stranu! Sutra nam nema druge nego uraniti, svima onima koji misle da hlade glavu u debeloj hladovini  među borićima. Neki će doduše na druge načine da hlade glavu, al otom potom.
Prvi maj, praznik rada u BiH. Bosanac živi za roštilj, živi za sutrašnji praznik, za neradni dan. Bosanac kojem je svaki dan neradni. ( osim petka kad radi na pripremi odmora za vikend ).
Opet šalu na stranu. Sutra će da bude dar mar od Oskove do Zobika. Kreni tako popodne od Oskove prema Mačkovcu, vidjet ćeš pune livade i njive našeg vrijednog naroda, pune vikendice i mladog i starog. Vidjet ćete pune stolice ljudi, ljudi s pivama u rukama ( ima se, može se). Mora narod da odmara, ubi ova radna sedmica. A da ne spominjem kako je praznik od sutra pa do naredne sedmice, ludnica, ni ovi u Litvatransu neće da voze, pa linija za Sarajevo zatvorena dok je praznika.

A vidjet ćeš tek pravu sliku Bosanca, vidjet ćeš šta to znači u pravom smislu te riječi. Sve te flaše od Premingera ( zaradi Bihaćka pivara posebno mnogo za 1. maj) Pa dvolitre, u narodu poznate kao "bambuće", tek njih što Bosanac voli. Domaća rakija nije aktuelna za praznik rada kol'ko je pivo, al opet, proizveli su Bosanci i rakije, treba se popit što prije, evo sad će i nova da se peče. Žure da popiju kao da rakija ima rok trajanja.

Tako neko profitira neko gubi na praznik rada. Alkoholni proizvođači će da isprazne džepove pojedinacima, čovjeku s porodicom bez posla.
A nije to sve! Imamo mi i JP Turizam, oni će tek da profitiraju. Naplata vinjeta na ulazu u Mačkovac ( iskreno Mačkovac je naš veliki turistički potencijal) pa sve do Zlače moraš platiti vinjetu, pa putarina se u Evropi naplaćuje ( mi evo ispunjavamo jedan od uslova- naplata putarine). Opet to nije sve. Ako hoćete da spustite svoju cjenjenu, valja i to platit.Ne može čovjek rahat ni da sjede. Elem, sutra smo u gubitnku kako god. Da mi hoće bar ostati slobodna ona četiri bora negdje na pola puta od Mačkovca do Žlače. ;)

Ostalo je još da svima poželim lijep provod, opuštenu atmosferu i mnogo roštilja ;)











Pogledajte snimak, momak jasno kaže svake godine na istom mjestu i istinu čovjek zbori:
http://www.youtube.com/watch?v=Wnd-QK3R1Zw

http://www.klix.ba/vijesti/bih/rostiljska-gozba-na-mackovcu-ilincici-bistarcu/120501075

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/na-mackovcu-nekoliko-hiljada-ljudi

nedjelja, 28. travnja 2013.

Kraljevska afera

Nora Roberts spisateljica ljubavnih romana (opet ja sa ljubavnim romanima), u kojima nailazimo na kriminalističke radnje, na misteriozna dešavanjima, koja nas nadahnjuju da čitamo njena djela. Ovoga puta sam pročitala Kraljevsku aferu ( priznajem prošlo je dugo vremena kako nisam pročitala nešto od Nore, dugo vremena mislim na par mjeseci).
Kao što rekoh kriminalne radnje nisu zaobišle ni ovaj roman, ljubav takođe.
Radi se o Gabrijeli Biset, princezi koja je bila kidnapovana, drogirana i pri tome izgubila pamćenje. Njen telohranitelj Riv Mekgij,  koji je došao iz daleke Amerike samo zato što je to tražio Gabrijelin otac, pomaže joj da otkrije ko i zašto je kidnapovao, i zašto nema nikakvih tragova počinitelja.
Gabrijela princeza jakog temperamenta, tvrdoglava, neposlušna, koja ne uvažava ničije mišljenje, ipak posustaje kad je njen telohranitelj u pitanju. Riv, bivši policajac, teško podnosi Gabrijelu, čak pomišlja da se vrati na svoju farmu u Ameriku, ali lono što počinje da osjeća prema njoj mjenja mnogo toga.
Iako se Gabrijela trudi da surađuje u istraživanju svoje prošlosti i u pokušaju vraćanja pamćenja, ipak je nestrpljiva, na što Riv reaguje oštro, pomalo zlobno.
Njih dvoje ipak otkrivaju ko su kidnaperi i njihove motive, što je posebno iznenađujuće i karakteristično za sve Norine romane.
Pročitajte ovaj divni roman o sumnjivom kidnapovaju mlade princeze, i o rađaju ljubavi, o jačini te ljubavi. Opet kažem da ljubav ima magičnu moć, i čini čuda. Vjerujem u čuda.

Po nekim njenim romanima snimljeni su i filmovi, što je još jedna potvrda Norinog uspjeha, dobrog i  jedinstvenog u pisanja.




petak, 26. travnja 2013.

Novele i poezija Halila Džubrana

Halil Džubran je  libanonski pjesnik i spisatelj kratkih novela, veoma poetičnih, iz kojih čovjek može da nauči kako objektivno gledati na stvari, kako prihvatiti da se nešto dešava ili ne dešava sa razlogom. Iako ima samo jedan roman Slomljena krila, njegova poezija dovela ga je do najčitanijeg književnika mahdžera ( arapska književna emigracija).
Slomljena krila je kraći roman, o ljepoti jedne žene. Pisac pokušava naći dovoljno dobar jezik da opiše ljepotu njegove ljubljene i njegove osjećaje prema njoj. Priča o učinjenoj nepravdi prema jednoj ženi i nemogućoj ljubavi dvoje mladih.
  Osim Slomljenih krila napisao je i zbirke pripovijetki od kojih izdvajam: Pobunjeni duhovi. Sadržana je od poetičnih priča o tome kako ne treba  suditi ljudima na osnovu priča iz mahale, kako ljudima ne treba uopće suditi, jer za takve stvari postoji Nebeski Kadija. Teško onome ko sudi i teško onome kome se presuđuje. Zatim priče o prevari  žene. Žene koja je bila protiv svoje volje data čovjeku kojeg nije željela, o hrabrosti žene koja se borila za svoju ljubav i pobijedila društvene zakone.
Iz njegovih djela može se vidjeti da je ženu posmatrao ravnopravno sa muškarcima, bez obzira na povijesne okolnosti i nametnute društvene zakone, u kojima je uloga žene jedino da bude domaćica, majka i supruga.
( Neki će sada zavrtjeti očima i reći da u meni živi previše feminizma. Ali takvi ne shvataju da je malo ovakvih kao Džubran). Priče o muško-ženskim odnosima, o braku kojeg u ono doba on karakteriše kao: smiješnu i žalosnu trgovinu koju obavljaju mladići i očevi djevojaka.



Citati:
- Ljubav je jedina sloboda na ovome svijetu- ona unosi dušu na najviše mjesto koje ne dosežu ljudski zakoni i običaji, kojima ne gospodare prirodni zakoni i mudrosti. 
- Sada sam spoznala da postoji nešto uzvišenije i od nebesa, dublje od mora, jače od života i smrti, moćnije od vremena. Upravo sam spozala nešto što jučer nisam znala niti  sam o tome sanjala.
- Sudbian te zaskoči, strašnim očima te pogleda, za vrat te oštrim kandžama ščepa i grubo baci na zemlju i zgazi te željeznim nogama i ode smijajući se. 
-  Moderna civilizacija je neznatno razvila um žene, ali je uvećala njenu patnju jačanjem muškarčevih ambicija. Donedavno je žena bila sretna sluškinja, a sada je postala nesretna gospoña; nedavno je bila slijepa žena koja izlazi na dnevnu svjetlost, a sada je žena koja vidi, ali ide kroz noćnu tminu; bila je ljepotica u svome neznanju, cijenjena zbog jednostavnosti, snažna upravo u svojoj slabosti, a sada je postala ružna u svome usavršavanju, površnih osjećaja i daleko od spoznavanja srca. Hoće li doći dan kada će se u ženi sresti ljepota i obrazovanost, usavršavanje i izuzetnost, fizička slabost i duševna snaga?


Zato što te volim

Šta je to lijenost? To je kad se ja probudim rano, ali ne ustajem iz kreveta dok me mama ne zovne. To je kad par sati ležim u krevetu, jer sam počela čitati knjigu koja jednostavno ne može čekati da se pročita. Knjiga koja se čita u jednom dahu, za samo nekoliko sati lijenosti i imate pročitano još jedno djelo Gijoma Musoa.
Zato što te volim priča je o tri izgubljene duše koje prati gubitak dragih osoba, duše koje trebaju hitnu pomoć. To je priča o Marku kome je bez traga nestala petogodišnju kćerka Lajla, zatim o Ive koja želi osvetu zbog smrti svoje majke, i Alison, nasljednici velikog bogastva koja je ubila jednog dječaka. Sve troje preživljavaju različitu patnju, ne znajući koliko su povezani. 
Na samom početku knjige autor je ostavio jednu preporuku: Da biste sačuvali iznenađenje, ne otkrivajte svojim prijateljiam kraj romana. Pomalo tragičnim, ali ipak sretnim krajem. 

Moram napomenuti da  se Lajla, nakon pet godina, ipak pojavljuje, ali niko ne može odgonetnuti gdje je i s kime bila, djevojčica ne govori, zatim misteriozno ponašanje Markove žene Nikol nakon što se Lajla pojavila. Riješite zagonetku i pročitajte ovu knjigu! Kao što je rekao i sam pisac iznenadit ćete se! 

Ova dirljiva, ljudska drama zapravo je čarobna ljubavna priča koja vas uvlači u misteriju i drži vas u neizvjesnosti, priča čiji završetak nećete tako lako zaboraviti. 

četvrtak, 25. travnja 2013.

Tajna orhideje

   Kažu ko ne umije da bude umjetnik, taj pokušava da bude kritičar. Ali ovaj kritičar je ostao bez riječi i evo već pola sata mozgam šta posebno da izdvojim iz ove knjige, kada je, eto, sve posebno. Pa ću pokušati ne zavlačiti puno u komentaru, ne onako kako je knjiga zavučena.
 Tajnu orhideje je priča tri generacije, tri različita vremenska perioda, tri ljubavi i tri strasti.Lucinda Riley nam priča priču putujući kroz povijest i kroz imanje Werthon Park. Prva je tragična priča o nemogućoj ljubavi, ljubavi iza koje ostaje simbol u obliku ljudskog života. Druga je generacija zaljubljena u biljke, posebno orhideje, koje su na čudan način prenešene iz egzotičnog Tajlanda u kišovitu Englesku. To je priča jezikom cvijeća. I konačno treća, koja je nastala iz tragične ljubavi i boli iz koje se rađa neizmjerna ljubav najnovije generacije. Dvoje mladih sa istom tugom zbog tragičnih gubitaka, sudbinom nošeni počinju osjećati ljubav, ne znajući da su im sudbine isprepletene još odavno.
Još jedna priča o Engleskoj prije Drugog Svjetskog rata, priča o zabavama mladih djevojaka visokog staleža u velikim Engleskim salonima, o plemićima koji pokušaju ukrasti pokoji poljubac svojih dragih. Priča u kojoj najčešće dužnost prema roditeljima, imanju i potreba za nasljednikom trijumfira nad ljubavlju.
Priča o plodovima te ljubavi koja završavaju ipak tamo gdje ne bi trebala, o posljedicama nečijih grešaka iz prošlosti.  I konačno dio priče današnjih dana, koji jasno kaže da je : ovo novi milenij i sva pravila o muško-ženskim odnosima su se promijenila. Osim jednoga, a to je: ljubav. 
U ovih nešto više od 400 strana toliko sam se oduševila, da mi je bilo žao što sam došla do kraj. Iako izgleda zapetljano, nabacano i zavučeno da možete pomisliti da ne znate šta čitate. Knjiga je jednsotavna, bez obzira što putuje kroz vrijeme, i što opisuje živote mnogih ljudi. Moram naglasiti da se nećete pokajati ako je pročitate. Jednog trenutka sam je poredila sa Jezikom cvijeća, ili Tajnom zaljubljenog vjetra, ali ne, različita je, posebna je i jedinstvena.




- Gledam njegovo drago lice, tako poznato, a opet uvijek fascinantno jer ima toliko dubine koja se može istražiti.
- ..zaljubio sam se u najkompleksniju ženu od svih žena, koja ima velike potrebe. Ali sad znam da je upravo to bilo ono što me privlačilo.

ponedjeljak, 22. travnja 2013.

Zašto je erotika odjednom postala globalni fenomen u književnosti?

Nije riječ samo o Pedeset nijansi, mnogi drugi pisci su počeli da koriste erotiku kao književni fenomen, napravivši time bestselere koje  se prodaju širom svijeta. Iako je erotika uvijek bila zastupljena u književnosti, još od Grčke mitologije. Razlika je što su u to doba pisci bili cenzurisani, ili autocenzurisani, tako da je postojala ta neka granica u izražavanju. Neke stvari su bile isključivo iza zatvorenih vrata ljubavnika. Erotika se više izražavala kroz slike ili skulpture. To je postalo dosadno, i bilo je potrebno krenuti sa nečim što će dovesti do uzbđenja. Klasične ljubavne priče su izlapile, istrošene su, romantika se počela doživljavati na nešto drukčiji način. Romeo i Julija su postali samo junaci jedne nesuđene ljubavi.

Tako su pisci počeli sve više da koriste erotiku u svojim djelima, detaljno opisanu. Pisci su dobili slobodan stil pisanja. Detaljni opisi ženina tijela i opis seksualnog čina je postalo nešto što piscima donosi veliku zaradu. Nije to više umjetničko djelo kao što je Krleža stvarao, Tolstoj, Andrić, Koeljo i drugi, to je moderna. Čak i one knjige koje govore o "zabačenim" dijelovima svijeta, najčešće zemlje Bliskog Istoka (muslimanske) u kojima je seksualno općenje tabu, to je nešto što se dešava samo između dvoje ljubavnika, čak i takve knjige imaju detaljne opise seksualnog odnosa između muškarca i žene.

Ja bih to nazvala trend, kao i u svemu ostalom, i u književnosti postoji trend tema o kojima se piše. Tako je sada u trendu erotika, što detaljnije opišete seksualni čin bolje prolazite i kod izdavača i u prodaji. Opet kažem moderna, Zapad! Svaki trend koji dolazi iz godine u godinu isporučuje nam ga Zapad. Izgleda da na Zapadu nema više starih romantika. A nama ostaje da čitamo erotiku, dok čekamo da i ona izblijedi i donese neki novi trend.



nedjelja, 21. travnja 2013.

Stvoreni za ljubav

Iz naslova bi se moglo zaključiti da je tipa Ponos i predrasude, ali kad sam počela da čitam vidim američki stil, tipično. Svaka priča američkog stila je sa glavnom junakinjom novinarkom, ili u ovom slučaju spisateljicom ljubavnih romana. Zar u Americi nema, recimo medicinsih sestri, ili sportskih tipova djevojka kojima Coco Chanel ne predstavlja primarnu stvar u životu? Priča se iznenada okrene i vrati u starije doba, i sasvim drugi kontinent, tačnije u viktorijansku Englesku. Taj dio priče je zanimljiv ( meni je zanimljiva svaka priča koja potiče iz tog doba i sa tih prostora), ali ne traje dugo. Naša glavna junakinja tone još dublje, odlazi u doba kraljice Elizabete I. Taj dio je tipičan sapunicama: spletkarenje radi razdvajanja dvoje mladih koji se vole, manipulacije tuđim životima, zamjena novorođenčadi... U ovom dijelu imamo scenu iz Romea i Julije, i još jedan dokaz da ljubav ili pobjeđuje sve nedaće na ovome svijetu, ili ćemo nastaviti zajedno na drugom svijetu. Taj dio knjige je najduži, iako pomalo dosadan, u jednom trenutku nisam znala kako je priča počela, zaboravila sam Ameriku i 1994., zaboravila sam spisateljicu ljubavnih romana i Noru vidovnjakinju.
Stvoreni za ljubav je povijesna knjiga sa opisianim detaljima života u tom periodu, zatim pozicije žene, i pohlepe muškaraca kojima je bilo bitno da imaju zdravog nasljednikam i mnogo sluškinja koje bi mogli iskoristiti onda dok im je žena i blaženom stanju.
Utrećem dijelu smo opet u vriktorijanskom dobu, gdje naša glavna junakinja (sa svoja tri lika, tri uloge i tri života) završava ono zbog čega u sadašnjosti ne može da nađe srodnu dušu. Napokon, četvrti dio, srodna duša, sadašnjost i realnost. Naša draga spisateljica ipak upoznaje svoju srodnu dušu, za 5 minuta ga upoznaje, za 5 minuta mu kaže da ga voli, on nju takođe. Ovo je navodno knjiga za ozbiljne čitatelje u godinama, čarobna romansa, ali zar bajke nisu na dječijem odjelu.
Iako mi se knjiga nije svidjela, ipak ima dijelova koje bi izdvojila. Ali, nije mi jasno kako sam mogla da je poredim sa Ponos i predrasude, zar se Jane Austin može porediti sa bilo kim?




- Svi su oni uvjereni da svaka žena u svom životu želi muškarca. Trebale bismo im pokazati da su u krivu i vladati svijetom bez njih. No, tada bismo imale svijet pun ružnih, dlakavih žena, a tko bi to želio gledati? 
- Postoje trenuci kad zdrav razum nema nikakve veze sa životom....

petak, 19. travnja 2013.

Kome odgovara pedesetka

Svima nam je manje više poznata priča o 50 nijansi. Donekle smo upućeni u to ( neki i previše). Knjige su već odavno pročitane, sve što sada trebamo jeste filmsko platno. S nestrpljenjem očekujem film. Ne iz razloga što sam oduševljena knjigama, jer nisam. Očekujem da vidim kako će to izgledati uživo, zapravo očekujem porno film, pa iskreno šta drugo očekivati nakon onakvih opisa (ovo ne znači da sam oduševljena pornografijom). Oni koji su pročitali složit će se sa mnom.

Ne znam u koju vrstu da ubrojim ovu knjigu. Srednjoškolski stil pisaja, ali predoziranost erotikom nije baš za srednjoškolce. Nevina amerikanka na početku dvadesetih, upoznaje Greya i podliježe svim njegovim sadističkim osobinama, usput ga u potpunosti zadovoljava, jer ispunjava njegova očekivanja podložnosti i sposobnosti, kao da ima godine prakse. Nema veze s vezom. Knjiga jest društveno prihvatljiva jer sve što je neobično i novo našem društvu je prihvatljivo, pogotovu ako to novo dolazi sa Zapada. Na literalnu vrijednost ja nisam naišla u knjizi, jer već sam rekla: koji stil pisanja ovdje odrediti. Knjiga je erotična do krajnjih granica (vjerujem da je to i uticalo na veliku prodaju), ali erotična je i Koeljiva Marija i njenih 11 minuta. Ali ne mogu nikako da poredim 11 minuta sa Pedeset nijansi.

Uglavnom pedesetka se bira, nema dovoljno dobrog dečka da odglumi gospodina Greya.
Evo par najgledanijih trejlera za film:




Met Bomer i Aleksis Bledel



Met Bomer

Blagi vampiri vegetarijanci su ipak bolje odgovarali, iako je po meni 50 nijansi loša kopija Twlilight Sage, po mnogo čemu, iako nije ista tema priče. Ali, da ne nabrajam sad.  ;)
Jedno je sigurno muškarci nikako da odgonetnu zašto se većem broju žena dopala ova knjiga. ;)

Nedostaju li kome Cullenovi? Kratak drugi život

Vampiri su posljednjih godina česta pojava o kojima se pišu romani svih žanrova. Iako je Sumrak saga već skoro zaboravljena i davno ispucala svoju popularnost, ostalo je nešto nedorečeno, a što vjerujem da je većina pročitala. Nešto malo o Cullenovima iz perspektive nekoga ko nije član klana. Kratak drugi život je priča nastala iz Pomračenja. Da se prisjetimo male Bree, tek rođene vampirice, članice vojske koju je Viktorija formirala da se bore protiv Cullenovih. Bree nam priča o svom kratkom životu kao vampiru, od početka pa do trenutka kad joj Felix oduzima život. Nije žalila za takvim životom, obzirom da pravi život vampira nije ni upoznala jer je bila stvorena isključivo da napada. Ali za to kratko vrijeme uspjela je da nađe prijatelja, družnika, donekle čak ljubav, koji je nestao, a ona pretpostavlja da ga je ubila Viktorija.

Lijepo je pročitati nešto o svemu onome što smo čitali i gledali iz Belline perspektive. Imamo priliku da kroz oči naratora vampira vidimo ljudski život. Priča je uzbudljiva, puna isčekivanja, kao i u Pomračenju sve se svodi na borbu, svi zajedno očekujemo borbu.
Mnogi misle da su ovakve priče za tinejdžere, što je donekle istina jer je Sumrak saga okupirala većinom tinejdžere. Ali, ja čitam sve do čega dođem tako da nisam izostavila ni ovo. Mada moram priznat bila je tu blaga opsesija Cullenovima. Ali kao i sve ostalo i ova opsesija je popustila. Do danas dok nisam pročitala novelu o Bree Tanner. Kratak drugi život je novela sa malim brojem stranica koja je izdata još prije Praskozorja, ali ja nisam imala priliku do sada da je pročitam. I drago mi je što je ispalo ovako, da se nakon nekog vremena podsjetim.
Šteta je što Stefani Majer nije nastavila sa pisanjem Ponoćnog sunca, pričanjem Sumrak sage od početka ali iz Edwardove perspektive, jer ono malo što je procurilo na internetu me je oduševilo. Još da napomenem da se novela Kratak drugi život pročita u cugu, za samo par sati, a ja sam je pročitala pauzirajući jednu drugu knjigu.




ponedjeljak, 15. travnja 2013.

Put soli

Avanturisti ovo je za vas. Ko voli putovati po "zabačenim" krajevima svijeta, pa makar čitajući, Put soli je prava za to. Jane Johnson, britanska spisateljica, udata za marokanca čije porijeklo potiče od mauretanskih nomadskih plemena. To joj je bilo prvo nadahnuće da napiše ovaj roman. Drugo je bilo upoznavanje francuskinje koja je tragala za svojim ocem, tuareškim trgovcem.
Put soli jednim dijelom je povijesni roman, sadržan od dvije priče, dvije sudbine i jedne hamajlije. Jedna je Isabelle, britanka, 40-tih godina, druga je Mariata, nomadka, princeza, kći pustinje. Obje su snažne žene, odrasle u različitim kulturama, različitim načinom života, čak u različitom vremenu, ali sudbina (rekli bi oni koji vjeruju u sudbinu-ta sam)  spaja njihove živote, jednom običnom srebrenom hamajlijom. Ne, nije riječ samo o hamajliji riječ je o nečemu puno većem (naravno da neću otkriti čemu).
Nisam očekivala ovakav kraj, iznenadila sam se i sama. U početku mi se činila knjiga dosadna, i tu su me pratila nagađanja ( ono kad pretpostavljam  o čemu bi ovdje mogla biti riječ).
Podavno sam pročitala Tajnu pustinje i Šapat orijenta, takođe avanturističke ujedno romantične, i Put soli bih mogla da poredim s tim knjigama, ali ne u potpunosti. Sa Da Vinčijevim kodom bih takođe mogla da je poredim, jer se cijelo vrijeme otkriva neka tajna, zakonetka koja će Isabelli promijeniti život.

Oni koji vole da čitaju o nomadskom načinu života obavezno treba da pročita ovaj roman. Oni koji vole da čitaju o svemogućoj ljubavi, koja ipak nađe način i put do pobjede (ta sam) takođe treba da pročita ovu knjigu. Oni koje zanima povijest, ali i geografija Afričkog kontinenta takođe treba da čitaju Put soli.

Ja sam morala da guglam dok sam čitala, puno toga nisam znala o Maroku, o Tuarezima i njihovom  načinu življenja, i zbog toga treba pročitati ovu knjigu, svjedočim da ćete naučiti puno toga.

Citait:
- ..iako je sunce pržilo poput vatre i nije bilo dovoljno vode za sve, nisam pomišljala da bih mogla umrijeti od  vrućine ili žeđi, već od ljubavi.
- Takva vatrena ljubav ne može biti dobra. Pustinja leži izvan tebe, zašto je unosiš u sebe? 
- Tvoja me pojava dirnula, a tvoja tišina plašila.
- ..plan univerzuma je suviše velik da bi ga promijenio jedan običan čovjek- da smrt i opasnost sve vrijeme vrebaju svuda oko nas i da ne postoji način da ih rastjeramo. Da je život kratak, težak i nepredvidljiv ali zvijezde- ti maleni svjetleći dragulji rasuti u tamu- one su vječne. 
- Za desert je spravljeno jelo od kuhanih skakavaca posutih šećerom, bila je to prava poslastica.

četvrtak, 11. travnja 2013.

Istinska ljubav

Erotično, romantično, dramatično, napeto ali i opuštajuće štivo, pomalo vulgarno. Ko voli čitati "happy end"  knjige neka se ne dvoumi. Istinska ljubav (Catherine Anderson) je priča iz davnih vremena, gdje čitajući stvarate sliku o viktorijasnkom stilu življenja.
Cassandra, djevojka bez mnogo znanja o životnoj realnosti, bez imalo znanja o odnosu muškarca i žene, djevojka koja želi da bude opatica. S druge strane Luke Taggart, momak tvrdog srca, kurvin sin, kockar, pijanica i ženskaroš. Između njih sudbina koja ih veže, na pomalo težak i nepravedan način. Ljubav koja pobjeđuje, njoj otvara oči, njemu srce. Poredila bih je sa Anniena pjesmom iste spisateljice, ili Vojvodom od poroka i Gospodara grijeha od Lorette Chase. Sve vode istom, dečko s mnogo novca, sa svim negativnim epitetima, i djevojka, nevina tijela, čiste duše, sirota. Ono što je značajno, takođe za sve navedene jest to da ni u jednom trenutku nisu dosadne, niti ćete ostjetiti potrebu da prestanete. Baš suprotno, nećete ispuštati knjigu iz ruku, neće vam pasti na pamet da prestanete dok ne pročitate. 

Ja volim knjige koje nisu u savremenom dobu, rekla sam prošli put, tipični američki stil mi ne paše najbolje. U takvim romanima (ovim iz davnih vremena) uvijek očekujem nešto neobično, i uvijek dobijem ono što očekujem, ponekad čak i više. Opisi imaju posebno značenje, temeljni su toliko da tačno vidite na šta je pisac mislio. Haljine sa mnogo vezica, steznici, korseti, čipkane čarape (koje, uh mogu da zamislim kako izgledaju), punđe ( koje su bile simbol dama), nezaobilazne kočije s pečatom plave krvi, bordeli ( kojih je izgleda u davnim vremenima bilo mnogo više), sve su to stvari koje se čitaju u ovakvim romanima. Nisu to priče tipa sapunica, iako imaju istih osobina. 
Navedene četiri knjige imaju isti stil pisanja, ali i razlika. Na primjer, razlika Lorettinih junakinja od Catherinih   jest što su Lorettine samostalne, ali hrabre, svjesne situacije oko sebe, dok su ove druge plašljive, tihe, neuke. Ima još nešto što dijeli ove dvije spisateljice, Lorettin smisao za humor. Dok sam čitala Gospodara grijeha, nalazila sam se u situacijama da sam se počela smijati čak na javnim mjestima ( bus). ;) 

Toliko ovaj put, zbog tehničkih poteškoća Kopile Istanbula ostalo je nepročitano za sada, ali tu je nešto novo. Iznenađenje!


 Meni najdraži citati iz ovih knjiga, neću reći u kojim knjigama je koji citat, to otkrijte sami:
- ...ali muškarac nije u stanju vidjeti išta kako valja dok žena zariva svoje kandže u njega i trga ga na komadiće.
- Mjesec je bio obješen poput divovskog srebrenjaka iznad planine, nježnim spojem obasjavajući krošnje drveća.
- Ludi kao more i vjetar, kad se oboje natječe koje je moćnije.
- U tome je trenutku osjetio kako se nešto tvrdo i hladno u njemu počinje topiti. Plašio se da bi to mogla biti debela kora koju je stvorio prije mnogo godina oko svojeg srca.


nedjelja, 7. travnja 2013.

Volim Pariz ili Ulica snova 31

Kao prvo veliko Hvala Znanju  ( http://znanje.hr/ ) izdanju na dobrim i jeftinim izadanjima, svjetskim bestselerima, krimovima, romansama, fantazijama. Hvala im za svakih 4,95 i 6,95 Km. Ali, drago Znanje, molim Vas u ime svih nas koji vas redovno kupujemo povećajte količinu i izbor isporuka u BiH, posebno u manje gradove :D

Ove sedmice na red je došla: Volim Pariz i Ulica snova 31. Odmah da kažem nisam posebno oduševljena, ali ne košta me provesti par sati ili dana čitajući.

Volim Pariz je kategorija tipičnih američkih romansi, onih po kojima se snimaju ljubavni filmovi ( volim ja ljubavne filmove i ljubavne romane) ali uvijek očekujem nešto više od knjige, nešto po čemu ću se zaljubit u nju ( a često se zaljubim u štivo jedne obične knjige). Da ne zaboravim spomenuti da je riječ o trilogiji, autorice Lindsey Kelk, ( Volim New York, Volim Hollywood, Volim Pariz ). Samo sam pročitala Pariz, i saznala šta se dešavalo u prvim dijelovima. Nije dosadna knjiga, iako ima nepotrebnih ponavljanja jedne te iste stvari, npr. da je u New York-u jakooo jaaakoooo vruće. Zanemarimo, knjiga je komedija romansa, kao što rekoh tipično američki, i bez obzira što se nisam zaljubila, svi vi i koji volite i koji ne volite ovakav žanr, toplo vam preporučujem.
                                              Kad srce kaže Chanel, novčanik kaže buvljak!


Ali, zapadoh u Ulicu snova 31, i jedva skontah ko je kome cimer, a ko kome susjed. Nisma ni ovom oduševljena, ali je zanimljiva, na neki sebi čudan način. Same osobine likova, a ima ih mnogo, i svaki je ponaosob opisan, okupirat će vaše misli i potaknuti vas da nastavite čitati. Meni se u početku čini malo dosadnom, ali kako dublje zalazim u čitanje zanimljiva je, zanimljivi opisi, i poređenja. Riječ je o autorici bestselera Istian o Melofy Browne, ja je nisam pročitala, ali se nadam da ću doći u skorije vrijeme od nje.
Dakle, i Ulicu snova 31 vam toplo preporučujem.


Od sada ću se truditi da opišem svaku knjigu koji pročitam da bi vam olakšalo izbor,a ako ima neko neko pitanje u vezi neke nedoumice šta čitati bujrum pitajte. Nisam ja neka jako načitana osoba, ali mogu pomoći.
Još da najavim, sutra preuzimam Kopile Istanbula, i brišem još jednu sa spiska "trebam pročitati". ;)