nedjelja, 2. ožujka 2014.

Evo kritike: Književno veče u Filmu

Kao što sam rekla nedavno, kao što sam rekla i sinoć, evo opet ponavljam, ko ne može biti umjetnik pokušava biti kritičar. Evo ja poranila da kritikujem, jer sinoć nisam stigla.

Bez okolišanja, odmah ću početi. Prva stvar koja mi se svidjela sinoć jest ono što je Berba rekao da ovaj grad treba da bude poznat i po talentu, po nekim drugim potencijalima, a ne samo kao grad mrkog uglja. A vidjeli smo naš književni, umjetnički potencijal. Onaj ko nije vidjeo, nema pojma šta je propustio. Informišite se kod vaših prijatelja koji su bili.

Berba nama svima poznat, nekima manje nekima više, toliko da se nema šta reći za njegov spisateljski rad.
A svidjela mi se ona priča o Nuki, o Mrdićanima, o sukobu između stanovnika Mrdića i Bučika. Ma svidjela se i drugima vjerujem. Onima koji su slušali i koji su došli tu prvenstveno odati počast našim mladim književnicima.

Valahi, mnogi znamo i Belog iz B.S. Seada Husića kojeg znam još iz škole, kada je kako on kaže: „Imao dugo  kosu i kaubojke“. Sviđaju mi se njegove pjesme i njegov smisao za humor. Istina je i ono kada u svojoj pjesmi kaže da naši književnici ožive tek u našim džepovima. Heh, pa svi mi volimo kad nam  se Musa Ćazim Ćatić smješka iz novčanika. Skromno!

Džana Ušćuplić, koja je nedavno objavila roman pod nazivom „Narcis boje tinte“ , sinoć je čitala dijelove tog  romana i pokazala svoj talenat. Ono  što mogu reći jest da očekujem promociju i u Banovićima.

Čuli smo i mnogo drugih radova, mnogih autora, i vidjeli smo taj mladi kapacitet, tu budućnost samog našeg grada. Čuli smo i radove onih koji nažalost nisu više među nama, vječni rahmet njihovim dušama! 

Imali smo gošću iz Živinica. Lejla Hamidović, djevojka rođena 1991. godine, trenutno studentica Farmaceutskog fakulteta. Jako mlada, a već ima objavljenu zbirku pjesama pod nazivom „Ko  je uzeo moje proljeće“. Pročitala sam nekoliko pjesama, svaka od njih nosi posebno priču, i sve su mi se svidjela, a najviše pjesma pod nazivom „Bratu“. Zašto? Pročitajte sami!

Ovo je bila pozitivna kritika, pohvale mladim književnicima, i naravno Muriju.


Ali, veli sinoć Beli dok je čitao svoje pjesme i pomalo nas nasmijavao: „Ne čuju ovi u zadnjim redovima“. Heh, čuj ne čuju! U jednom trenutku nisam ni ja čula iako sam sjedila skoro u „prvoj klupi“, ali nisam čula od priče drugih. Da ih je zanimalo više bi slušali, manje pričali. I poštovali nečiji trud i rad, talenat i uspjeh. Nažalost, riječ je o nekulturi, to je dokaz kuda plovi ovaj brod. Opet citiram Seada Husića Belog: „Skandalozno“!

I još da dodam, ljuta sam, jer se ovako nešto održava svake četiri godine!








Foto: https://www.facebook.com/FilmBanovici?fref=ts

petak, 7. veljače 2014.

Indijanska poslovica: Nismo Zemlju naslijedili od naših roditelja nego posudili od naše djece

Još davno je nama naša profesorica govorila "..djeco na vam svijet ostaje, ako se vi ne dignete u revoluciju ništa se promijeniti neće", ne tačno ovakvim riječima, ali ovakvog značenja. I evo nakon nekoliko godina se probudila svijest građana. Ne samo nas studenata. Građani su shvatili da nema drugog rješenja osim revolucije.

I ja sam nezaposlena, a evo me pišem ovdje neki post i pametovanje, umjesto da sam ispred Vlade zajedno sa demonstrantima. (Što ne znači da neću).

Znamo kakva nam je gospoda Vlada, i laže ko kaže da mu je dobro u ovoj državi, a da pri tome nije član iste te Vlade ( i pitam se što pišem sa velikim V, kad naša cjenjena vlast nije zaslužila da se zove velikim v).
 Bio to SDP, SDA, HDZ, ili neka druga veća ili manja politićka partija, dragi moj narode sve je to ista banda, jednog to učitelja ima (ne znam ko im je učitelj, ali proklestvo za novcem je dovoljno, vazda im malo).


Malo je 5, 6, 7 hiljada da nešto promjene, nama treba više, mnogo više, nema ovdje boljitka bez državnog udara i smjene kompletne vlasti.

Pišem ovo i mislim da će uskoro i ovo slobodno izražavanje stavova biti zabranjeno. Čitanje kojekakvih knjiga će biti zabraanjeno, javno govorenje protiv vlasti isto tako, kao što je to kod nas trenutno prtisutno, gdje se ljudima kreira mišljenje. Znam da će biti onih koji će se sad pronaći, ali neka znaju da se ja nikad cenzurisat neću, ma šta da se dogodi. Reću kako je i šta je, bar na ovom svom blogu. Eto idemo, računajte na nas!