ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

S generacije na generaciju, da se nikad ne zaboravi

Pocelo je davne 1946.godine, a i danas ima veliki znacaj, i mnogima predstavlja nesto najvrijednije u zivotu. Omladinska pruga, gradjena mladom rukom mladim srcem, pruga koja spaja generacije. Ove godine je obiljezena 65.godisnjica izgradnje prve omladinske pruge. Iako mnogi ne priznaju sve sto je nastalo u vremenu bivse Jugoslavije, ostalo je jos malo onih koji su svojim rukama izgradili prugu, a ima i onih koji slusajuci njihova predavanja uvide vrijednost ove pruge. To su oni koji podrzavaju sve sto pruga spaja i koji odaju priznanje onima cije ruke su je izgradile.




"Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca"M.K.


Pa je dosao red na nas da obiljezimo godisnjicu, sad smo mi ta generacija koja ce da oda priznanje omladini Titovoj, mi cemo da pokazemo da nije niti ce ikada otici u zaborav trud omladinaca i ono sto su srcem gradili, mi cemo svojim glasovima generacijama koje dolaze ukazati na nesto sto je staro toliko godina, a ipak vrijedno. Vrijedno necega sto se zove ekonomija,razmjena, necega sto se zove prezivljavanje...a nekome vrijedno lijepih uspomena i sjecanja na "Titovo doba"(kako govore graditelji ove pruge, dok ih slusamo u kupeu poslednjeg vagona, svecanog voza koji je krenuo iz Banovica a masina ga vozi za Brcko da i ove godine prodje tim istim sinama i pokazemo da nije niti ce ikada otici u zaborav njihovo vrijeme, Titovo vrijeme). A i pjevalo se tu, ne samo u zadnjem kupeu, pjevao je cijeli voz....jedan dva jedan dva omladina Titova, krece na rad...To je jos jedan dokaz da ono sto se srcem izgradi uvijek se srcem voli, ma koliko generacija da dolazi i prolazi.

"Omladino Jugoslavije! Svojim dobrovoljnim radom i upornom pozrtvovanoscu u izgradnji i obnovi ratom porusene zemlje ti si zauzela prvo mjesto i pronijela slavu mlade generacije nasih naroda daleko van granica nase zemlje. Neka ova godina bude godina jos masovnijeg, jos veceg radnog poleta mlade generacije Jugoslavije, ne samo u izgradnji nase zemlje, vec svugdje, i u skolama i na univerzitetima, svugdje gdje radi i uci omladina! Skolsko, strucno, fizicko i kulturno vaspitanje neka ti bude zadatak, a preostalo vrijeme posveti izgradnji zemlje! Gradnja novih zeljeznickih linija, novih puteva, novih fabrika i rudnika, novih zgrada. Ceka i tvoju ucesce 1947.godine" Tito, "Ora- mladosti nase zemlje"









subota, 12. studenoga 2011.

I don't need a parachute, baby if I've got you

A ako nemas "njega", a ni badobran...sta onda??? Seril Kol kupuje novu vilu, (i vjerujem da se potajno nada pomirenju) jer sam po tracerskim portalima citala da su par puta pokusali da se pomire. Ali da gospodin Esli ne zeli potomstvo, koji "kreten", blago receno.....i koja kucka od Seril, da bi mu oprostila prevaru....Eh, da je ona jedna obicna Britanka, pa da vise cijeni zenski rod, (a i samu sebe), ne bi ona njega molila da joj se vrati, nego bi bila luda i ponosna, pa nasla drugog, cak mu i djecu rodila. Ali sto ti je taj svijet poznatih, sve sami skandali.

Ovu aferu sam navela samo kao primjer, tema bi trebala da bude prevara...oprostiti ili ne!!! 
Moje licno misljenje je da nakon prevare veza (brak) staje, nema dalje, to je to....to je dokaz jacine ljubavi, tacnije, dokaz da je ljubav jedno, a postovanje drugo. Varaju i oni koji vole, pa se kaju! (Iako se Esli nije pokajao). Ali oni ne postuju, pa zasto bi i postovali jednu zenu, kad sama ne postuje sebe, nego mu daje drugu priliku,i trecu i ko zna koliko jos. 
Preci preko prevare je lahko! Mozemo ne gledati na to, ne slusati, ali nista ne mjenjamo, sem da uvijek mozemo prbacivati za to onom ko prevari. Zar nije bolje odma zavrsiti s tim, pa svako neka nastavi svoj zivot? A i ako vec jedno vara, znaci ona  ili on nisu dovoljni pa ide dalje da se trazi...trazi se nesto sto nedostaje, tudji zagrljaj to mozda pruzi. Prevara (ma koliko cesto se desila, i ma koliko trajala) ostavlja traga iza sebe. Prvo treba postaviti pitanje koja je odluka manje bolna, nastaviti dalje, pruzit drugu sansu ili prekinuti vezu, nastavit sam. Jedno je sigurno, to je da obje bole! Ali oprostili mi ili ne, prevara je izdaja, prevara je sve sto je suprotno ljubavi, prevara je nesto najgore sto se moze desiti, posljedice prevare treba da snosi onaj ko je to i uradio. A druga strana (ona prevarena, da ne kazem ugrozena, jer ugrozen je vise onaj ko je prevario), ce da kupi novu vilu, po receptu Seril Kol....(ali nikako nemojte da oprastate kao sto to radi ona, nego po receptu njenog dragog nogometasa, nadjite drugu ili drugog) .....i volite svog partnera ;)

petak, 11. studenoga 2011.

Zensko sam, al volim nogomet

Prodje mi kroz glavu ono vrijeme kad sam sa prijateljicama pratila navijace nase male "Buducnosti" svaki put kad je tema svih razgovora neka vazna tekma, bas kao danas....kad je sve u znaku plavo-zute....ja se sjecam onog vremena (koje i nije bilo tako davno), kad smo bila u znako zeleno-crne (Iako sam ja Zeljo, a vecina njih Hordasice), zeleno-crna je u srcima. Al' nije sad tema banovicka Buducnost, nego cijela BiH!


Baraz, Portugal, C.Ronaldo.....Miske, Dzeko.....samo o tome se prica, gdje god podjem i dodjem. Lijepo je to, lijepo je sjecati se i onih utakmica prije par godina.....sjecati se nasih bivsih igraca, kapitena....Barbareza...(koji naravno zasluzuje da se pominje i da se ne zaboravi).......ali sav ovaj optimizam je pomalo smijesan. Ljudi ocekuju previse, nadaju se cudu....ne kazem ja da to nasi reprezentativci ne mogu, nego sve okolnosti koje uticu na to ( moram spomenuti i sudije koje su nas uvijek ugrozavale po pitanju igre)...jer ako uzmemo u obzir igru koju su pokazali zmajevi u Francuskoj, mozemo ocekivati sve najbolje, a ako se sjetimo sudije, optimizam pada....realno gledajuci, ljudi moji..... sve sto mozemo je spremiti mnogo kokica, sjemenki.... (piva i cigara) ;), a valjda nam i sampanjac zatreba da proslavimo pobjedu......Haaaaaaajmooooo Bosnooooo

četvrtak, 10. studenoga 2011.

...nije ovo gubljenje vremena....

Pocnem da stvaram blog....(tipkam cijeli dan, pa ne znam vise s kime i sta, pa se sjetim da napravim blog).....i tu sam.... Na samom startu dobijem kritiku (negativnu, necu reci od koga), da je to gubljenje vremena. Ne, nije gubljenje vremena....tacnije: ubijanje dosade ( vremena imam i previse). Stalno nesto "pribjerem" po netu, tipkam, citam...(teska srca prriznajem cak sam postala ovisna o igricama) i onda to odjednom dosadi, pa bih nesto novo, najnovije...i dodjem na ovu ideju. Sad pisem uvodni dio...i vec ne znam sta da napisem :D ...o moj Boze, sta ako ovaj blog bude uvijek prazan??? :(  i eto, upravo sam dobila poziv za kafu, idem sad....nastavicu uskoro....