nedjelja, 27. siječnja 2013.

Heroj koji se jednom rađa

Kad se sjetimo Srđana Aleksića moguće da nam proradi savjest, koja upali svoje crveno svijetlo i pita nas: da li biste uradili isto što i Srđan? Razum veli budi miran, čuvaj svoj život koji treba da ti bude najdragocjeniji. A savjest se smješka!
Prvi put sam čula za Srđana nekad 2004. ili 2005. ne sjećam se tačno. Nisam tome davala veliki značaj, nisam razmišljala o tome, još manje sam mislila da je to hrabro djelo. Sramota! Al šta sam ja znala. Kao da sam znala da na našim prostorima postoji nešto što se zove nacionalna mržnja. I ne samo nacionalna, mržnja uopće. Kada je 2007. godine snimljen dokumentarni film o Srđanu Aleksiću, kojeg sam ja gledala tek  godinu dana nakon emitovanja, shvatih tada značenje ovog djela. Shvatih šta je hrabrost, ko je istinski heroj, i šta to znači biti moralan, roditi se sa moralom.

Da imaš srce od kamena ne bi mogao ostati ravnodušan kada slušaš priču o Srđanu Aleksiću.
Jadni otac, jadna majka, izgubiše sina ni kriva ni dužna. Na smrtovnici je njegov otac napisao: "Umro je vršeći ljudsku dužnost". Koliko nas zna da je to ljudska dužnost?
Ne bih ovdje da komentarišem ili osuđujem počinioce, ali se pitam šta radi njihova savjest, ako moja blinka crvenom lampicom.  Pišem ovo, a razmišljam ko sam ja da pišem o Srđanu Aleksiću, odkud meni pravo da komentarišem njegovo djelo. Treba biti dostojan spomena na Srđana. Nema više te hrabrosti, niti ljudskosti i jačine tog morala. Ne danas, ne u ovom svijtu mržnje, zavisti i zlobe.
O njemu se pišu priče, pjesme, memoari, i vjerujem u najboljoj namjeri, tj da se ne zaboravi njegova hrabrost i njegovo značenje. Ipak, da li u nama ima nečeg Srđanovog? Da li bismo uradili ono što je uradio Srđan? Dati svoj život spašavajući tuđi. To  je život koji vrijedi. Koliko god uspješan jedan čovjek bio za trajanje svog životnog vijeka, ipak je moral ono što ga čini legendom, mitom, ili jednostavno uspješnom osobom. Njegov život vrijedi i nakon njegove smrti.
 Samo jednom je bio 21. januar 1993., samo jedan čovjek odluči ući u opasnost, ugroziti svoj život. Samo jednom je bio 27.januar 1993. godine kada nestade jednog mladog života, samo jednog Srđana Aleksića.

  Da se nikada ne zaboravi 27.januar 1993. godine i Srđan Aleksić.








1 komentar:

  1. Novi Sad ga se seća pa jedan prolaz u centru grada nosi njegovo ime.

    OdgovoriIzbriši